-Preveo sa ruskog i priredio:VOJIN PERUNIČIĆ
Sjeverni rat, koji je izgubila Švedska, umnogom je promijenio zemlju, poklonivši joj, između ostalog, i ustavnu monarhiju. Za vrijeme Katarinine vladavine, u Švedskoj politici su dominirale dvije suprotstavljene politike: na jednoj strani takozvana partija Šljap, koja je bila orijentisana prema Francuskoj, i na drugoj partija Kalpak, čiji su pogledi bili okrenuti prema Londonu i Peterburgu. Tada su u Rusiji smatrali da je nemoć švedske krune važan uslov za očuvanje mira na rusko-švedskoj granici. Miran tok događaja je narušio prevrat na osnovu kojeg je na vlast u Stokholmu došao Katarinin rođak, njen brat od ujaka, kralj Gustav III. Rođaci su se našli pred izborom: ili da rješavaju nagomilane probleme između Rusije i Švedske u najužem porodičnom krugu, ili kao Petar i Karlo da opet sa puškom u ruci i na kopnu i na moru krenu u rat. Pokrenute su obje mogućnosti. Kralj je 1777.godine posjetio Sankt Peterburg u nadi da će očarati sestru. Prijem švedskog kralja je bio skroman. Pod ovim utiskom susreta sa Katarinom, Gustav je pisao tada svome bratu vojvodi Karlu:
„Imperatorka prema meni iskazuje svu svoju moguću pažnju i ona je neuobičajeno umiljata i uljudna. Nju jednostavno slabo poznaju u Švedskoj. Otkada sam upoznao njene manire i način razmišljanja, sva moja opreznost prije odlaska, čini mi se, bila je suvišna.“
Gustav je otputovao iz Rusije, ostavivši Katarini u znak sjećanja svoj portret, i iskreno povjerovao u to da je uspio da očara rođaku. Oduševljenje rođaka, ipak, nije bilo u potpunosti primjereno situaciji, jer je on diplomatsku ljubaznost primio kao iskreno prijateljstvo i srdačnost. Katarina i Gustav su potpuno različito gledali na spoljnu politiku. Kralj je računao da su porodične veze i lične simpatije dosta ozbiljan argument za ovaj posao. Katarina je polazila od drugih kriterijuma, a od kojih je glavni bio zaštita nacionalnih interesa.
Posjeta je samo odložila rješavanje problema koji su stajali pred Rusijom; prvo, da ne pruži Švedskoj ni najmanju šansu da ponovo pretenduje na status velike države i, kao drugo, da na bilo koji način dovede u pitanje i stavi pod sumnju rezultate Sjevernog rata. Suviše skupo su Rusi platili tu pobjedu.
Kad se 1783.godine Gustavu učinilo da se Rusija veoma mnogo upetljala u poslove sa Turcima, on je ponovo organizovao susret sa Katarinom. Ovog puta rođak joj je izložio na razmatranje dobro razrađen plan svojevrsnog porodičnog sporazuma. Na početku dokumenta je bio sentimentalni uvod, gdje se sa toplinom i prisnošću govori o rođačkim vezama i nježnom prijateljstvu između dva monarha. Gustav je predložio imperatorki čvrst i stalan mir, pri čemu se obaveze proširuju i na potomke. Sporazum je takođe predviđao uzajamnu vojnu pomoć u slučaju napada na Rusiju ili Švedsku. Karakteristično je da je Gustav insistirao da ovaj dokument ima karakter tajnosti.
Katarina je više nego hladno primila rođakovu inicijativu. O tome je kralj obaviješten kratkim pisamcetom da ruska carica nikad ne vodi privatne i neslužbene razgovore sa stranim državama, pa su zato svi njegovi predlozi predati na razmatranje Kabinetu ministara.
U svojoj privatnoj prepisci Katarina je Gustavove predloge ocijenila kao apsurdne i besmislene, a brata od ujaka ismijala za pretjeranu, po mišljenju carice, gordost i pohlepu za slavom. Boljeg „pregovarača“ za kralja, primijetila je imperatorka, od ogledala nema, jer je toliko bio zaljubljen u samoga sebe.
Razočaran ruskom nepopustljivošću, rođak je 1788.godine neočekivano napao svoju tvrdoglavu sestru. Ne obazirući se na proteste svojih generala i admirala, kralj je odlučio da izvede sasvim rizičnu operaciju i izvrši iskrcavanje snaga nedaleko od Peterburga i završi rat jednim munjevitim napadom. Operacija nije uspjela. U ratnoj operaciji na moru, 6. (17) jula 1788.godine, blizu ostrva Hokland, gdje je ruska flota već čekala Šveđane, oni su pretrpjeli ozbiljne gubitke.
Ruski istoričari , po običaju, tvrde da je ruska flota pobijedila kod Hoklanda. Švedski istoričari su skromniji u ocjenama i smatraju da nije bilo pobjednika. Gubici u ratnom okršaju su stvarno približno jednaki , tako da ni na vojnom planu nije bilo pobjednika (Šveđani su ovdje mnogo bliži istini, nego Rusi), ali je Gustavov politički poraz bio očigledan. Neuspjeh je ozbiljno destabilizovao situaciju u Švedskoj; grupa oficira koja je napad na Rusiju smatrala antiustavnim aktom organizovala je čak i pobunu protiv kralja.
Konačno, poslije niza sukoba u 1790. godini, Švedska i Rusija su potpisale mir. Rusi su ostvarili željeno, sporazumom su sačuvane prijeratne granice. I ovaj švedski pokušaj revizije rezultata Sjevernog rata završio se neuspjehom.
Sledećeg dana, poslije potpisivanja mira, Gustav je poslao Katarini pismo puno topline i, umiljavajući se carici, ponovo je nazvao „damom, sestrom i rođakom“.
Ruska carica mu je opet odgovorila uljudno, ali suvoparno.
(Nastaviće se)